Silicij

Silicij je drugi element po Zemljinoj kori te približno 85% minerala u Zemljinoj kori sadrži silicij.

Dobivanje je poprilično teško, a najčešći postupci dobivanja su redukcija silicijeva(IV) oksida koksom u električnim pećima i moguće ga je reducirati elementarnim aluminijem.

Upotreba elementarnog silicija se zasniva na njegovim poluvodičkim svojstvima. Vodljivost mu se povećava dodavanjem nekog elementa iz 13. i 15. skupine.

Silicijev(IV) oksid je kristalna tvar, tvrda i ne topljiva u vodi. U prirodi dolazi u tri kristalna oblika: kremenu ili kvarcu, u tridimitu i kristobalitu.

Hlađenjem rastaljenog silicijeva(IV) oksida (t.t.=1720 °C) nastaje kremeno ili kvarcno staklo. Kremeno staklo služi za izradu specijalnog laboratorijskog posuđa koje podnosi nagle promjene temperature.

Silicijev(IV) oksid je kemijski inertan te se tek taljenjem alkalijskim hidroksidima, sa sodom ili s bazičnim oksidima stvara silikate.

Silikati su soli silicijevih kiselina. Polimerizacija silicijevih kiselina je brza, a to vrijedi i za silikate,a zbog toga nije lako dobiti silikate određenog sastava.

Vodeno staklo je viskozna tekućina koja nastaje hlađenjem taljevina natrijeva silikata.

Vodeno staklo se koristi kao vezivo u građevinarstvu i kao sredstvo ta impregnaciju poroznih materijala. Ako se vodenom staklu doda klorovodična kiselina, dobije se želatinosna smjesa različitih silicijevih kiselina koje se zovu gel silicijevih kiselina.

Silikagel se dobiva sušenjem gel silicijevih kiselina te ona služi kao sredstvo za sušenje i kao nosač različitih katalizatora.

Aluminosilikati nastaju zamjenom nekih silicijevih iona, u strukturama silikata, aluminijevim ionima.

Zeoliti su aluminosilikati koji zbog svoje prostorne mrežaste strukture lako gube i primaju vodu, pri čemu ne dolazi do promjene strukture. Osim vode mogu adsorbirati druge stvari kao ugljikov dioksid, amonijak, alkohol ,živu itd. Zeoliti se koriste kao ionski izmjenjivači u procesu omekšavanja tvrde vode.

Silikoni sadrže duge lance -O-Si-O- u kojima se pojedine OH-skupine zamijenjene nekom organskom skupinom. Otporni su na zagrijavanje, oksidaciju, djelovanje kiselina i imaju izolacijska svojstva. Upotrebljavaju se za  izradu vodootpornih materijala i kao sredstva za btrvljenje. Upotrebljavaju se i kao vezivo pri rekonstrukciji čeljusti.

Comment Stream